Pedeset godina prvog putnika

Nakon što je u listopadu 1957. ruska vlada uspješno lansirala umjetni satelit Sputnik u svemir, čime je dokazano da je čovječanstvo spremno za ozbiljno proučavanje tog golemog prostora, već se radilo na novom satelitu koji se u svemiru, prema želji Hruščova, trebao naći u studenom. Taj put su Rusi otišli korak dalje – osim što su ponovno lansirali svemirski letjelicu, u njoj se po prvi put našao i putnik, kujica Lajka koja je 3. studenog 1957. postala prvo živo biće u orbiti

Iako Lajka nije preživjela putovanje, eksperiment je pokazao kako se živo biće nosi s uvjetima leta u svemir i nedostatkom gravitacije. To je otvorilo put daljnjim istraživanjima i konačno, mogućnosti da u svemir otputuje i čovjek.

Nakon lansiranja Sputnika, tadašnji predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov predvidio je novo lansiranje za početak studenog. U tako kratkom roku nije mogla biti dovršena letjelica na kojoj se već radilo (kasnije poznata kao Sputnik 3), pa je na brzinu konstruiran i izrađen Sputnik 2 u kojem se našla i Lajka.

Slavna kujica bila je mješanka, pas lutalica pokupljen s moskovskih ulica. Zajedno s još dvama psima prošla je opsežnu obuku koja je uključivala boravak u izuzetno malim kavezima (da bi ih se naviknulo na mali prostor u Sputniku 2), simulacijske letove, smještaj u strojevima koji su oponašali zvukove iz Sputnika 2 i uzimanje posebne hrane.

Nakon što je jedan pas uključen u projekt probnih letova, a drugi u projekt testiranja opreme za održavanje života, u svemiru je završila Lajka.

Bila je smještena u unutrašnjost satelita dva dana prije lansiranja s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu, istog s kojeg je lansiran i prvi Sputnik. Imala je hrane dovoljno za osam dana i bila je svezana da bi se izbjegli bilo kakvi nepoželjni pokreti. Kabina je doduše ionako bila premalena da bi se pas uopće u njoj mogao okrenuti.

Lajka je uginula tijekom puta u svemir iako javnosti nije poznato koliko je dugo zapravo preživjela u letjelici. Uzroci smrti također nisu potvrđeni, a nagađa se da je uginula od kombinacije stresa i previsoke temperature u kabini.

Humanost ovog postupka dugo nije bila pitanje koje je javnost postavljala znanstvenicima, jer je konkurencija ruskih i američkih znanstvenih, vojnih i političkih snaga bila u prvom planu.

O Lajki se progovorilo tek kasnije, kad se povuklo pitanje znanstvene etike i iskorištavanja životinja u pokusima za koje se od početka zna da će završiti njihovom smrću (primjerice, uopće nije postojala namjera da Sputnik 2 bude vraćen na Zemlju, tako da je Lajka u startu bila osuđena na smrt).
Čak je i Oleg Gazenko, znanstvenik koji je bio zadužen za Lajkinu obuku, kasnije izrazio veliko žaljenje što je pas poslan u smrt, jer cijeli pothvat ionako nije donio toliko dragocjene podatke da bi se moglo reći da se to isplatilo.